Kao što možemo da vidimo iz primera, kratkom E u ekavskom odgovara JE u (i)jekavskom, a dugom E u ekavskom IJE u ijekavskom.
Ekavski i (i)jekavski su književni izgovori, a ikavski izgovor nije.
Pored ovih izmena, postoji i razlika do koje je došlo ijekavskim jotovanjem.
Lekar - ljekar, reka - rijeka...
U književnom jeziku je pravilno jotovanje glasova L i N, a jotovanje D i T je nepravilno (djevojka, djed, tjerati, a ne đevojka, đed, ćerati...)
Takođe, u ijekavskom izgovoru se javlja I prema E u ekavskom (cio, dio, volio...), a to je posledica pozicije u kojoj se nekadašnji glas JAT nalazio u reči.
