Premium status ti omogućava:

Otključaj prelaskom na
premium nalog.
Osvoj Premium 10 min besplatno
Uradi dnevne zadatke i
dobićeš pristup
Premium
sadržaju na 10 min
Idi na
Shtreberove lekcije proizvod su puno rada i istraživanja. Podržite nas kupovinom Premium naloga i omogućite vašem detetu da uči na najbolji način. Hvala!
Kupi sada"PROLEĆE NARODA" ili kako se ovaj period još naziva "GODINA REVOLUCIJE" je period kada je Evropu zahvatio najširi talas prostesta.
Zahvaćeno je više od 5 država, ali nije bilo koordinacije ili saradnje među revolucionarima iz različitih država.
Uzroke za ove događaje treba tražiti u ranijem periodu 1814-1815, kada na Bečkom kongresu moćnici donose odluku da se vlast vrati u ruke ustanovljenih vladara. To je značilo formiranje "Svete alijanse" koja je bila zadužena da vojno suzbija revolucije i proteste u Evropi. Na osnovu ove odluke Francuska ponovo postaje monarhija, a prestaje da bude republika.
1848. godine revolucionarni talas je počeo u Fracuskoj u februaru, i odmah se proširio na većinu Evrope.
ZAŠTO SE NAROD POBUNIO?
Kod mnogih evropskih naroda probudila se nacionalna svest, i želeli su političke slobode i nacionalna prava. Središta revolucionarnih pokreta postali su Pariz, Frankfurt, Prag, Beč i Pešta.
Iako je Sveta alijansa gušila svaki pokušaj revolucije u Evropi, ideja slobode i nacionalnih prava je ipak opstala. Glavni zagovornici su bili liberali i liberalna omladina.
Talas pobuna počinje u Francuskoj. Prva revolucija se 1848. i dogodila u Parizu, a zatim proširila širom Evrope.
U Francuskoj su buržoaski slojevi podigli Aprisku revoluciju 1848. godine.
Isti slojevi su podigli i Julsku revoluciju 1830, ali je bila neuspešna.
U Parizu su zanatlije, trgovci, studenti i radnici tražili veća prava i svoje predstavnike u Skupštini. Nakon što je kralj Luj Filip napustio zemlju, u Francuskoj je ustanovljena republika poznata kao Druga republika (188-1852). Za predsednika je izabran Luj-Napoleon, bratanac imperatora Napolena I Bonaparte.
Luj-Napoleon je ubrzo izveo državni udar i 1852. je postao car pod imenom Napoleon III.
Republika je bila ukinuta, a proglašeno je Drugo carstvo (1852-1870).
Otključaj Premium
Za 1200 RSD postani Premium!
Postani PremiumMartovske revolucije u nemačkim državama izbile su u zapadnoj i južnoj Nemačkoj.
Karakterisale su ih velike narodne skupštine i masovne demonstracije. Predvođeni dobro obrazovanim studentima i intelektualcima, oni su zahtevali nemačko nacionalno jedinstvo, slobodu štampe i slobodu okupljanja.
Kneževi u nemačkim zemljama obećali su pobunjenoj omladini usvajanje ustava s garantovaim građanskim slobodama.
U nemačkom Parlamentu u Frankfurtu okupili su se predstavnici naroda izabrani opštim pravom glasa. Oni su pruskom kralju Fridrihu-Vilhelmu IV ponudili da bude krunisan za cara, ali je pruski vladar ovo odbio.
To je bio znak konzervativnoj aristokratiji da vojnom intervencijom suzbije revoluciju i protera revolucionare.
REVOLUCIJA U ITALIJI
Italijanski revolucionari su svojim vladarima nametnuli donošenje liberalnih ustava. Ipak, nakon što su italijanski vladari povratili vlast 1849. uvedene su određene reforme: ukinute su privilegije, a seljaci su oslobođeni kmetske zavisnosti.
Italija se u kasnijem periodu od 1852-1866 izborila za ujedinjenje.
MAĐARSKA U GODINI REVOLUCIJA
Revolucija je buktala i u mađarskim pokrajinama Habzburškog carstva. Na čelu pobunjenih Mađara bio je Lajoš Košut.
Košut je izabran i za predsednika Mađarske republike, nakon što je ona dobila taj status 1849. godine. Međutim, to je trajalo samo 4 meseca, jer Mađarska je imala za neprijatelje Austriju, Srbiju, Hrvate i Čehe.
Narodni preporodi u Habzburškoj monarhiji
Habzburška carevina je bila višenacionalna imperija sa dve grupe zemalja: naslednim zemljama Habzburga i ugarskim zemljama.
Nasledne zemlje dinastije Habzburga obuhvatale su:
Kasnije su im pripojene:
Ugarske zemlje su bile pod uticajem mađarskog plemstva i obuhvatale su teritorije današnje:
Sve ove zemlje bile su pod upravom nemačkog plemstva i pod uticajem katoličke crkve.
UJEDINJENJE AUSTIJE I UGARSKE
Austrijska carevina je 1867. preuređena u Dvojnu monarhiju - Austro-Ugarsku, u kojoj je vladar ostao Franja Josif I.
ČEŠKA
Sloveni u Austriji su središte svoje revolucije imali u Pragu 1848. Na Sveslovenskom kongresu, održanom pod vođstvom čeških patriota, učestvovali su i predstavici Srba.
Ipak, revolucija je kratko trajala pošto su austrijske trupe najpre bombardovale, a zatim i okupirale Prag.
Srbi u južnoj Ugarskoj su u maju 1848. na skupštini u Sremskim Karlovicma proglasili Srbsku Vojvodinu. Oni su se sukobili sa Mađarima koji su osporavali Srbima autonoma prava, kulturu i jezik u delovima Ugarske gde su bili većinsko stanovništvo.
Sloveni su stalno trpeli pokušaje nasilne germanizacije u naslednim zemljama, kao i nasilne mađarizacije u ugarskim zemljama. Tako su se u narodu stvorili narodni pokreti otpora koji su bili nadahnuti liberalnim idejama slobode i težnjama za nacionalnim oslobođenjem.
Vođe narodnih pokreta u prvoj polovini XIX veka bili su Jan Kolar, Pavle Šafarik i Ljudevit Štur kod Slovaka, dok je kod Slovenaca to bio France Prešern. Hrvati su za vođu imali Ljudevita Gaja, a kod Srba je najistaknutiji bio veliki reformator pravopisa, autor rečnika i skupljač narodne poezije, Vuk Stefanović Karadžić.
(Vuk Stefanović Karadžić, 1787-1864)